![]() |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
autor teksta: Slaviša Vlačić |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Iljušin IL-76 je već četvrt veka standardni ruski transportni avion. Zahvaljujući brojnosti i dobrim letnim osobinama još uvek je daleko od »penzije«. Sa novim trupom, boljom opremom i ekonomičnijim motorima, biro Iljušina i dalje pokušava da ga zadrži konkurentnim . Zadnja verzija nosi oznaku IL-76 MF i njome će, po svoj prilici biti »osvežena« transportna flota Ruskog vazduhoplovstva. Standardni ruski transportni avion je već duži niz godina IL-76. Kreiran je krajem šezdesetih godina kao eventualna zamena za AN-12. Svojim izgledom i konstrukcijom pokazao je da se radi o robusnoj letelici sposobnoj da, uprkos dimenzijama, poleti i sa slabije pripremljenih letelišta. Njegov prvi prototip poleteo je 25.marta 1971. godine a serijska proizvodnja pokrenuta je 1973.godine u fabrici br.84 u Taškentu, Uzbekistan. Do polovine devedesetih godina napravljeno je oko 860 standardnih IL-76, 45 tankera IL-78 i 23 A-50 za rano radarsko upozoravanje koji su takođe bili verzije IL-76. Jedan deo aviona kasnije je prepravljen i u protivpožarne platforme, leteće bolnice, komandna mesta ili u avione za razne vrste elektronskog ratovanja. Solidan broj primeraka našao je put i do inostranih kupaca tako da trenutno u svetu postoji na desetine, što vojnih što civilnih korisnika IL-76 (po nekim izvorima čak 120!). Eksploatišući činjenicu da je IL-76 dobrano potvrdio svoje upotrebne vrednosti, proizvođač se veoma lako odlučio na doradu baznog modela. Takav postupak minorizuje troškove razvoja u odnosu na stvaranje potpuno nove letelice, ali se i udovoljava zahtevima za modernizaciju tradicionalnih kupaca.
Upravo na toj logici, biro Iljušina je, (za razliku od glavnog konkurenta
Antonova koji je napravio novu letelicu), modernizovao IL-76 i pod oznakom
MF ga ponudio Ruskom vojnom vazduhoplovstvu (VVS). Prema dostupnim podacima
ovakav pristup imao je uspeha i čitav projekat danas ima osiguranu
budućnost.
|
Do danas je proizvedeno 180 motora ovog tipa i njime su opremljeni avioni IL-96-300, TU-204 i TU-214. Njegova bitna karakteristika je i znatno manja potrošnja goriva. Tako npr. verzija MF opremljena ovim motorima u režimu krstarenja troši 2.5 tone goriva manje po satu leta nego prethodnik s čim u vezu se dovodi i dolet povećan sa 4800 na 5800 km i to sa 40 tona tereta. Ove karakteristike će biti naročito interesantne kargo prevoznicima koji koriste starije verzije IL-76. Njima se već nude mogućnosti kompletne nadogradnje ili samo zamene motora. Dosada arhaični izgled kokpita aviona promenjen je ugradnjom modernijih navigacijskih uređaja i brojnih displeja.
KORAK ISPRED ANTONOVA
Suštinski momenat za čitav program je opredeljenje Ruskog vazduhoplovstva za nabavku IL-76 MF. Premda je trka sa konkurentskim Antonovljevim AN-70 bila prilično oštra stariji Iljušinov model je ipak odneo prevagu. Razloga za to je bilo više. Npr. AN-70, iako tehnološki znatno naprednija letelica finalizuje se u Ukrajini. Zatim, oba njegova prototipa doživela su udese, program kasni zbog nedostatka sredstava zbog čega je operativna upotreba prilično daleko. Prvenstveno zato, karakteristike većeg doleta i korisnog tereta AN-70, kao i za 30% manji eksploatacioni troškovi ostaju u drugom planu, S druge strane državna ispitivanja IL-76 MF su završena a obezbeđena su i sredstva za prenos serijske proizvodnje u rusku fabriku aviona u Voronježu.
Procenjuje se da VVS imaju potrebu za oko 120 aviona, koji će u prvoj fazi zameniti ostarele gigante tipa AN-22 a do 2015.godine i starije modele osnovnog IL-76. Kao i u svemu što je vezano za ruske planove opremanja i ovde se postavlja pitanje tempa realizacije. Osim od ugovora sa VVS, Iljušin profit očekuje i od standardnih vojnih kupaca (Indija i Kina) te kargo prevoznika koji bi osim kupovine novih aviona mogli da se odluče samo na ugradnju jačih ali i ekonomičnijih motora PS-90A. Cena novog IL-76 se kreće oko 35 mil.$ a samo zamena motora 8-10 mil.$.
tekst © Slaviša Vlačića obrada © Dejan VUKMIROVIC AirSerbia 2003.
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Copyright © AirSerbia
2002-2003. All rights reserved. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||